Intervencija u prostoru Ilice 89 realizirana je kao kolaž fotografija izloženih s vanjske strane izloga. Izlozi nam danas najčešće nude pomno aranžirane sadržaje i vizuale koji nas pozivaju na konzumaciju ili nam služe kao puko zrcalo u kojem konzumiramo vlastitu sliku. Intervencijom se izlogu, kao markeru urbane, postindustrijske devastacije, pokušalo dati novu funkciju, a prolazniku drugačiju perspektivu.
Ovaj rad preoznačava njegove vanjske konture i fokusira se na reprezentaciju života koji se odvija izvan tog prostora, na ulici. Intervencija na izlogu prikazuje često proturječan i slojevit odnos grada i ljudi koji ga nastanjuju. No, odraz u izlogu nije više onaj doslovni, u refleksiji, njegov nam sadržaj nudi bljeskove i fragmente svakodnevice, te otvara mogućnost autorefleksije. Priliku da se vidimo kao stanovnici grada te preispitamo vlastita iskustva. Serija prikazanih fotografija nastala je upravo za vrijeme šetnji gradom.
Slučajni, no pomno odabrani prizori daju značaj nevidljivim detaljima urbanog života. Fotografije nas upoznaju sa sitnim greškama nastalim unutar sigurnog toka svakodnevice, na taj način nudeći promatračima pogled na momente koji nam nerijetko promiču, a vjerno svjedoče o nama i našim navikama u gradu.
U doticaju s izlogom mi više nismo konzumenti sadržaja koji nam ne pripada, sadržaja s druge strane koji je potencijalni objekt čežnje, nego smo sadržaj upravo mi. Naše gotovo nevidljive geste zgusnute su u kadrovima koji bilježe svakodnevicu.
Budući da su fotografije izložene na javnom mjestu, izlog prolaznicima nudi priliku za pronalaženje ljepote u svakodnevnim gestama koje oblikuju ljudska iskustva, istovremeno njegujući ono ljudsko i solidarno u nama. Fotografije nas također potiču na otkrivanje skrivenih potencijala života u gradu, na opažanje prizora koje stvaramo i reproduciramo, a čiji značaj pritom često ispuštamo iz vida.
Funkcionalnost napuštenih, devastiranih prostora Ilice, zbog ubrzanog, konzumeristički usmjerenog života, u našem vidnom polju ubrzano blijedi jer nam ne nude sadržaj na kakav smo navikli. Njihova je prošlost, kao i potencijal za budućnost, zaboravljena. U tom je kontekstu projekt Ilica, pa tako i ovaj rad izložen unutar njega, poziv i nagovor na drugačiji, angažiraniji pogled, na prostornost i vremenitost života koje već postoje. Na nama je da ih iznova primijetimo i stvorimo uvjete za njihovu drugačiju realizaciju.