Q’ART Refleksije

Umjetnost je čovjek i čovjek je umjetnost

Znanost se bavi jednostavnim kodovima, onima koje racijo može doseći, a umjetnost složenim kodovima koji su puno dublji od racionalnih i još uvijek su nam neobjašnjivi i van domašaja. Jednostavne kodove možemo protumačiti, prikazati, racionalizirati pa i probiti. Složene kodove možemo samo osjetiti. Umjetnost je holistička, univerzalna i empatična, zato je umjetnost čovjek i u trenutku kada čovjek postane svjestan toga tada više nema bojazni od dominacije nad čovjekom. Umjetnost će postati repozitorij senzacija i osjećaja, potisnutih vrijednosti, a ne samo znanja, brzog računanja i pretraživanja baza podatka. Znanost će od umjetnosti početi učiti o složenim kodovima i holističkoj empatiji.

Stanje duha i otvoreni um 

Naši strahovi često idu iz nepoznatog, onoga što ne razumijemo i ne kontroliramo fizičkim parametrima što jest naše podsvjesno, nesvjesno i nadsvjesno. Oslanjajući se na fizičko, materijalno, znanje i znanstveno kroz sve ove izazove živimo u strahu da ćemo izgubiti sebe, da će nam i ono podsvjesno preuzeti ovaj disbalans i manipulacija u sustavu s obzirom da već sada ima kontrolu nad mnogim našim svjesnim procesima. Strah nas je da ćemo i nesvjesno izgubiti, uvjeravaju nas da to nije bitno ili da ne postoji, a umjetnost nas podsjeća da imamo, da jesmo, da osjećamo. Umjetnost čovjekovom biću daje samopouzdanje, balans i samosvijest. Manipulativnim sustavima moći ta samosvijest nije u interesu, pa umjetnost kao alat izvlačenja svjesnosti žele kontrolirati, marginalizirati i svesti samo na estetsku dimenziju ukrašavanja prostora, dizajniranja stvari i komuniciranja trendova. Tako će biti i ubuduće, što ćemo više ulaziti u svjesnost to će nam više poticati strah od umjetnosti. Umjetnost razvija i potiče kritičko promišljanje, promjenu i proširenje percepcije, razvoj tolerancije na različitost, otvara svijest o dimenzijama koje ne možemo dokučiti egzaktnim znanostima i u tome je njezina ključna vrijednost. Sve će više postajati jasno da društvo koje nije spremno na kritiku neće poticati i njegovati umjetnost kao takvu, jer ona je samo naše ogledalo koje nas suočava sa realnošću. Prisjetimo se totalitarnih sustava i njihovog odnosa prema i kontrole nad umjetnošću pa sve do apsurda horror vacui-a. Zbog stalne potrebe čovjeka za istinom, a unatoč pritiscima, umjetnost će se još više razvijati upravo kao što kod djece ne možemo suspregnuti njihovu komunikaciju i izražavanje crtežima, plesom, pjevanjem preko kojih upravo možemo iščitati što se događa u njihovoj podsvijesti. Stoga je iznimno važno nastaviti s umjetničkim izražavanjem u različitim zajednicama, školama, susjedstvu, društvu jer to nam daje cjelovitost kako kod djece tako i kod odraslih. Zato obrazovanje za budućnost nije zamislivo bez snažnog razvoja umjetničkih kategorija i razvoja kreativnosti.

 Kako djeluje umjetnost

Svako dijete ima potrebu umjetničkog izražavanja i svaki čovjek ima umjetničku dušu kao što nema čovjeka koji ne treba neku vrstu umjetnosti. Neki su ljudi samo više talentirani za pojedine izraze umjetnosti i svojim su radom, uvidima i upornošću postali vrhunski umjetnici. Rigidni sustavi često nažalost ne potiču taj umjetnički i kreativni kapacitet i potrebu čovjeka koju ćemo u budućnosti puno više razvijati. Umjetnost diže “moral” i uzdiže slobodu i smisao života, pruža žar i daje hrabrost. Upravo ta intenzivna duhovna dimenzija umjetnosti, dosezanje „savršenstva“ u nesavršenosti, dopuštanje greške kao i osjećanje najsloženijih kodova života, harmonije i neuništive želje za slobodom daje umjetnosti tu društvenu poziciju kontraverznosti. Unatoč tome ona je beskompromisna pa i kritična na tom putu i razvija iznimne sposobnosti čovjeka – znatiželju, percepciju, kritičko mišljenje, empatiju, imaginaciju, spoznaju, posvećenost, maštovitost, suradljivost, disciplinu od kojih su sve do jedne vrline visoko cijenjene u suvremenom društvu. U budućnosti će postojati savjetnici i mentori koji će savjetovati kako naći svoju umjetnost i onu koja te inspirira i dio je tvog duha. Kako pronaći sebe, kako postati cjelovito ljudsko biće, kako razviti kreativnost u sebi.

Umjetnost će ostati najvažnija inovacija i postati ključna terapija

Umjetnost i simboličko mišljenje kao jedna od najvažnijih inovacija u povijesti čovječanstva imale su i imat će u budućnosti presudnu ulogu za razvoj čovjeka, njegovog opstanka,  identiteta i prirodnog balansa. U doba velike narušenosti prirodnih i ljudskih odnosa i brutalne eksploatacije resursa, čini se ključna upravo temeljna uloga umjetnosti da ukaže i uspostavi prirodnu ravnotežu i humanost na svim razinama. Paradoksalno, strah od egzistencije će se povećati, pojačan gubitkom prirodnog balansa, sveprisutnom zebnjom od tehnologije i nezaobilazne kontrole. Time će se povećati i uloga umjetnosti u borbi protiv tog straha i potrebe za samoodržanjem. Njena uloga jest bila i bit će kako se nositi sa svime što život nosi, strahovima i nadama, dvojbama i radostima poput našeg dubinskog i permanentnog terapeuta. Upravo smo kroz umjetnost i kreativnost dobili hrabrost maštati ”nove svjetove“ i kreirati ih upravo pomoću simboličkog mišljenja, pozitivno afirmirati našu bolju stvarnost, unutarnji život i naše dostojanstvo. Danas nas škola, društveni ustroji, kapital, ideologije pa čak i znanost pokušavaju svesti na linearnu i pojednostavljenu dimenziju, dok se umjetnost bori za njegove ostale i više dimenzije, u kojima ima mjesta i za ”čovjeka“.

Režimska vs. slobodna umjetnost

Umjetnost će imati važnu ulogu u stvaranju nove civilizacije čiji je razvoj temeljen na drugačijim oblicima rasta – kvalitativnom, kreativnom, duhovnom, intelektualnom i emocionalnom. Razvijat će se i različiti smjerovi umjetnosti. S obzirom na trenutni razvoj svijesti civilizacije znatno će se povećati razdor između režimske umjetnosti, bilo državne ili kapitalističke, u službi nekolicine bogatih i moćnih i one slobodne umjetnosti, umjetnosti koja progovara iz suštine ljudskog bića i potrebe. One nezavisne, provokativne umjetnosti u borbi za ljudska prava, slobode i dostojanstvo. S jedne strane formirat će se umjetnost koja će poticati konformizme, stvarati iluzije, uljepšavati stvarnost, društvenu manipulaciju i davati alibi, čak brendirati eksploatatorske ekstremizme. S druge strane će biti umjetnost koja će poticati na percepciju, spoznaju, kritičnost, društvene promjene, otpor cenzurama, manipulacijama i eksploatacijama. Borit će se za supstancu čovjekove biti i njegovih potreba, te će kao i uvijek biti najrealnije ogledalo društva. Podijelit ćemo se u one koji imaju hrabrosti pogledati u njega i one koji nemaju. Borit će se za svjesnost i kvalitetu života u zajednicama. Otvarati percepcije u kojima će gradovi i ulice postati naše nove podloge za spoznaju, promišljanje, rješenja bez straha koji prati promjene.

Umjetnost kao ogledalo društva

Umjetnost je uvijek bila i ostat će lakmus papir stanja u pojedinim društvima, “Indikator života ljudi” pa je tako i sloboda ili ne sloboda izričaja umjetnosti pokazatelj stanja u pojedinim društvima. Hrvatska odnosom prema umjetnosti i kulturi već danas znatno zaostaje, stoga nas to dovodi do dva moguća scenarija. Jedan je da će u budućnosti Hrvatska biti relativno nisko razvijena zemlja s niskom kvalitetom života, dok je drugi malo optimističniji no međutim moguć je samo ukoliko umjetnosti otvorimo prostor i ne guramo ju u poziciju gerile zakopane u niz propisa, odluka, pravilnika i natječajnih dokumentacija. Slično kao u obrazovanju umjetnost je s vremenom postala refleksija društva i civilizacije. U budućnosti će to postati još očitije. Neće se društva mjeriti kako se odnosimo prema tehnologiji, jer to je pitanje postavljeno ad acta ultimativno „ Bez tehnologije se ne može, tko se ne prilagodi neće opstati“. Društvo će se ogledati i mjeriti preko umjetnosti i to u daleko važnijem pitanju: Da li živimo kvalitetan, realiziran i dostojanstven život? U trenutku kada „odvežemo ruke“ umjetnosti društvo će imati puno svjetliju budućnost koja se već danas nazire odlukom da se kod mladih ljudi osim matematičke i jezične spremnosti i inteligencije testira i kreativnost (PISA 2021 Creative thinking framework).

Umjetničke vizije budućnosti

Umjetnost je i do sada jedina vizualizirala i uprizorila moguće scenarije budućnosti. Ono što smo vidjeli ne dijeli entuzijazam znanstvenika. Svi se sjećamo slavnih futurističkih filmova i knjiga i borbe čovjeka za opstanak. Metropolis, Soylent Green, Fahrenheit 451, Odiseja 2001, Brazil, Blade runner, Matrix i mnogi drugi. Sve do današnjeg ultimativnog pitanja da li umjetna inteligencija, u kojem god obliku bila, može imati dušu i može li sanjati ili će možda samostalno razviti i stvoriti algoritme i matrice koji će čovjeka početi obilježavati kao prijetnju ili energetski resurs? Također će biti sasvim normalno i uobičajeno odabirati opciju priče u virtualnim filmovima proširene stvarnosti, kakav završetak želimo ili odabir dijelova scenarija. To implicira demokratičnost putova života koje možemo sami odabrati. Samo je pitanje tko će nuditi opcije. Tko će postavljati varijable i algoritme? Tko će biti vlasnici?

Prostor za doba umjetnosti

Svaki čovjekov trag i umjetnički izričaj bit će vrijednost sama po sebi u odnosu na hiper-kontrolirano društveno, tehnološko okruženje i umjetnu inteligenciju. Danas je jednostavnije nego ikad prije u kontekstu pandemije i prisilnog zatvaranja ljude u svoje domove razumjeti koliko bi nam to bilo teško bez umjetnosti, glazbe, poezije, filmova, pripovijedanja priča i knjiga. Sav fizički, vizualni i virtualni svijet oko nas je kreativno i umjetnički oblikovan, promišljan. Kad to osvijestimo, možemo pretpostaviti značaj, ulogu, ali i odgovornost umjetnosti u budućem svijetu. Odgovornost i svih onih koji odlučuju hoće li i dalje umjetnost tretirati s restrikcijama, pravilnicima i odredbama ili joj dozvoliti da vodi društvo prema kvalitetnijoj zajednici. S druge strane konzervativni, linearni i mehanički sustav obrazovanja baziran isključivo na racionalnoj i numeričkoj inteligenciji od čovjeka stvara umjetnu inteligenciju i produktivni stroj, koji će vrlo brzo zamijeniti prava umjetna inteligencija i robotika bazirana upravo na trenutnoj svjesnosti čovjeka o vrijednostima kojima teži. Znanost će se baviti inteligencijama stroja i ”nabadati” po inteligencijama gena, umjetnost će se baviti inteligencijama čovjeka, ljudskom biti u praksi i otvarati mu vrata prema nevjerojatnoj moći. U tom se neistraženom vakuumu otvara iznimno potentan slobodan prostor kojeg ćemo vrlo brzo postati svjesni, prostor za povratak sebi, prostor za ostvarenje sebe kao cjelovitog ljudskog bića. Prostor za doba umjetnosti. Nova renesansa. Veliki mogući preokret kroz umjetnost.