Akademija likovnih umjetnosti stanuje već sto jedanaest godina u Ilici na kućnom broju 85, okružena parkom namijenjenim ne samo boravku studenata i nastavnika, nego i svih građana Zagreba. Tijekom tih jedanaest desetljeća njezina postojanja pojam umjetnosti postao je podložan trajnom procesu redefiniranja pri čemu se umjetnički iskazi neprestano ostvaruju u novim formatima nesvodivim na tradicionalnu estetiku, generirajući istodobno pitanja o čemu to govorimo kada govorimo o umjetnosti. Neke od mogućih odgovora na to pitanje nudimo sudjelujući u projektu ILICA: Q’ART. I to ne samo zato što je glavna zagrebačka ulica Ilica i sve to što ona povijesno, kulturno i socijalno konotira naš kvart.
U nezaobilaznoj knjizi Preobražaj svakidašnjeg (The Transfiguration of the Commonplace) filozof umjetnosti Arthur Danto elaborira tvrdnju prema kojoj je umjetnost nepodložna definiciji i zaključuje da je definicije umjetnosti moguće “izmudriti” jedino uz pomoć institucionalnog okvira. Taj instucionalni okvir uključuje prije svega umjetničko obrazovanje, odnosno način na koji opažamo i promišljamo umjetnost. Pred dvadeset godina, 1998, na Akademiji likovnih umjetnosti osnovan je Odsjek za animirani film i nove medije.
Novi mediji koji se na Akademiji likovnih umjetnosti podučavaju, proučavaju i prakticiraju nisu samo oni vezani uz nove vizualne tehnologije nego prije svega područje djelovanja koje umjetnost shvaća i kao identificiranje jezika istraživanja s objektom istraživanja, uključujući i identifikaciju politike s praksom, odnosno prakse s politikom, te društvenih odnosa sa situacijama društvene interakcije. Takvo poimanje umjetničkog djelovanja nužno uključuje obrazovanje za odgovornost prema zajednici. Posuđujući Dantoov naslov, moglo bi se reći za odgovornost u procesu preobražaja svakidašnjeg, a to svakidašnje u ovom su slučaju fizički i mentalni gabariti Ilice koja nedvojbeno jest gradsko središte. Pitanje koje postavljamo glasi što to središte jest, tko i što ga, i na koji način stvara?
Studenti i studentice sudjeluju u projektu kroz niz umjetničkih radionica koje vode njihovi tek neznatno stariji kolege i kolegice, alumni Akademije likovnih umjetnosti, danas već afirmirani umjetnici i umjetnice na domaćoj i međunarodnoj umjetničkoj sceni. To su Ana Mušćet, Vanja Babić, Jason Mulhausen, Hrvoslava Brkušić, Ivana Pipal, Luana Lojić, Stella Leboš, te povjesničarka umjetnosti i izvedbena umjetnica Josipa Bubaš. Radovi koncipirani tijekom tih radionica predstavljaju se u praznim iličkim lokalima i njihovim izlozima, te u otvorenim javnim prostorima. Uz to, u realizaciji projekta sudjeluju gosti iz Francuske, profesori i studenti s Institute Supérieur des Beaux Arts iz Besançona s kojim Akademija likovnih umjetnosti već nekoliko godina surađuje. Profesor Philippe-Terrier Hermann prikazat će svoj novi film, odnosno dvokanalnu videoinstalaciju La Possibilité d’un rêve, des hommes en trop, une île, a profesorica Stephanie Jamet održat će predavanje kojim će predstaviti obrazovne projekte u čijem se fokusu nalazi umjetnik kao odgovorni građanin. Studenti Alexandra Guffroy i Ronan Querrec govorit će o procesu nastanka filma Je ne suis pas superstitieuse mais je crois aux signes snimanog i na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2016. u sklopu njihovog umjetničko-istraživačkog projekta Simplon Express – Revenir à Zagreb.
Radionica 1
Voditeljice: Kolektiv Ljubavnice
Luana Lojić, Hrvoslava Brkušić, Ivana Pipal, Stela Leboš
Teme radionice:
– kolektivni rad i mijena medija
– suradništvo u umjetničkom radu (kako surađivati sa stručnjacima iz drugih područja
i kako ga uobličiti u interdisciplinarni rad)
– umjetnost kao hibridna forma
Radionica bezvremenskog prostora
M.S. Merwin:
Exercise
First forget what time it is
for an hour
do it regularly every day
then forget what day of the week it is
do this regularly for a week
then forget what country you are in
and practice doing it in company
for a week
then do them together
for a week
with as few breaks as possible
(…)
Krećemo od pjesme/vježbe M.S. Merwina, koju predlažemo polaznicima da sami isprobaju prije radionice. Tjedan dana druženja ćemo iskoristiti za razvijanje ideje o prostoru bez vremena, kroz izlete na neke nesvakodnevne lokacije i kroz iskustvo isprobavanja alternativnih vježbi u grupi. Materijale i ideje ćemo sakupiti iz procesa i suradnje u grupi, isprobati i razgovarati o metodama i radu u kolektivu, te osmisliti zajednički umjetnički rad u prostoru. Cilj radionice je osvijestiti mogućnosti i doživjeti iskustvo kolektivnog rada, koji koncept individualnog autorstva stavlja u drugi plan.
Prijave na adresu: sfljubavnice@gmail.com
Radionica 2
Voditelji: Vanja Babić i Jason Mulhausen
Radionica se zasniva na Teoriji Dérivea (http://www.bopsecrets.org/SI/2.derive.htm).
Jedna ili više osoba tijekom određenog razdoblja napušta svoje uobičajene odnose, radne aktivnosti i načine korištenja slobodnog vremena, i prepušta se izazovima terena na kojemu se nalazi i susretima koji se tu događaju. Pritom razvija drugačiji način promatranja čime izgrađuje novu svijest o urbanom krajoliku. Radionica se ostvaruje kroz razne zadatke i upute, primjenom medija fotografije, videa, zvuka, teksta, crteža, te kroz skupljanje pronađenih predmeta i društvenu interakciju. Skupljeni materijali će se uobličiti i izložili u sklopu projekta Ilica – Q’ Art u interijerima praznih iličkih lokala i u njihovim izlozima.
Prijave na adresu: vanjinmejl@gmail.com
Radionica 3
Voditeljica: Ana Mušćet
LWC Follow me
LWF Will you lead?
LWG Will you follow?
LWJ Shall I follow?
LWK I will follow
LWC Follow me
LWF Will you lead?
…
Hannah Weiner, iz zbirke Code Poems
Kako i na koji način instrumentalizirati stvari, objekte, kako odgovoriti na njihove nijeme molbe da im se razbije jednodimenzijalnost svakodnevice i da ih se oslobodi u prostoru u kojem će se dogoditi uzbudljiva činjenica konkretnosti? Gdje se krije moć? Čije je ona vlasništvo? “Ono što moć čini održivom, što je čini prihvatljivom, jest jednostavno činjenica da nas ona ne samo pritišće, već i da presijeca i proizvodi stvari i užitak, oblikuje znanje, proizvodi diskurz.” Ovom izjavom Foucault odbacuje represivnu hipotezu i zaključuje da je moć upravo odnos sila; odnosno svih uključenih proizvoditelja istinitog kao istinitog.
Radionice će se realizirati kroz rad u grupama na zajednički odabranim temama.
Postavljanje tema, razvijanje rada, istraživanje, izvode se u skupini, dok se radovi/projekti mogu samostalno odabrati (opcija).
Kreativni rad premješta se u zapušteni centar Grada, prostore kojima je revitalizacija tek planirana. Rezultati radionica prezentirat će se u ponuđenim prostorima u obliku predavanja, izvedbi, izložbi ili projekcija.
Prijave na adresu: muscet3@gmail.com
Radionica 4
Voditeljica: Josipa Bubaš
Tijelo prostora / Prostor tijela
Radionica polazi od individualnog iskustva prostora i naglašava isprepletenost i preklapanja društvenog/javnog i osobnog/privatnog u kreativnom procesu. Pozicioniranjem tijela/pokreta u prostoru, te uzimajući u obzir njegove društvene i fizičke konotacije i puninu perceptivnog aparata (taktilno, olfaktivno, auditivno, vizualno) kao polazišnu točku imaginacije, polaznici uz vodstvo mentorice stvaraju kratke izvedbene forme ovisno o vlastitim interesima.
Prijave na adresu: josipabubas@gmail.com
18. svibnja u 14.00 sati na ALU, Ilica 85
Projekcija filma
Je ne suis pas superstitieuse mais je crois aux signes i razgovor s autorima Alexandrom Guffroy i Ronnanom Querrecom
22. svibnja u 19.00 sati – Ilica 124
Predavanje
Stephanie Jamet: I am not superstitious but I beleive in signs
+
Projekcija filma
Je ne suis pas superstitieuse mais je crois aux signes snimanog i na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2016. u sklopu umjetničko-istraživačkog projekta Simplon Express – Revenir à Zagreb.
23.svibnja u 19.00 sati – Ilica 124
Projekcija filma
Philippe Terrier-Hermann: The Possibility of a Dream, Too Many Men, an Island
i razgovor s umjetnikom nakon projekcije
• Istoimena trokanalna videoinstalacija bit će postavljena u istom prostoru (stražnja soba) za vrijeme trajanja Projekta Ilica: Q’ART.
Akademija likovnih umjetnosti stanuje već sto jedanaest godina u Ilici na kućnom broju 85, okružena parkom namijenjenim ne samo boravku studenata i nastavnika, nego i svih građana Zagreba. Tijekom tih jedanaest desetljeća njezina postojanja pojam umjetnosti postao je podložan trajnom procesu redefiniranja pri čemu se umjetnički iskazi neprestano ostvaruju u novim formatima nesvodivim na tradicionalnu estetiku, generirajući istodobno pitanja o čemu to govorimo kada govorimo o umjetnosti. Neke od mogućih odgovora na to pitanje nudimo sudjelujući u projektu ILICA: Q’ART. I to ne samo zato što je glavna zagrebačka ulica Ilica i sve to što ona povijesno, kulturno i socijalno konotira naš kvart.
U nezaobilaznoj knjizi Preobražaj svakidašnjeg (The Transfiguration of the Commonplace) filozof umjetnosti Arthur Danto elaborira tvrdnju prema kojoj je umjetnost nepodložna definiciji i zaključuje da je definicije umjetnosti moguće “izmudriti” jedino uz pomoć institucionalnog okvira. Taj instucionalni okvir uključuje prije svega umjetničko obrazovanje, odnosno način na koji opažamo i promišljamo umjetnost. Pred dvadeset godina, 1998, na Akademiji likovnih umjetnosti osnovan je Odsjek za animirani film i nove medije.
Novi mediji koji se na Akademiji likovnih umjetnosti podučavaju, proučavaju i prakticiraju nisu samo oni vezani uz nove vizualne tehnologije nego prije svega područje djelovanja koje umjetnost shvaća i kao identificiranje jezika istraživanja s objektom istraživanja, uključujući i identifikaciju politike s praksom, odnosno prakse s politikom, te društvenih odnosa sa situacijama društvene interakcije. Takvo poimanje umjetničkog djelovanja nužno uključuje obrazovanje za odgovornost prema zajednici. Posuđujući Dantoov naslov, moglo bi se reći za odgovornost u procesu preobražaja svakidašnjeg, a to svakidašnje u ovom su slučaju fizički i mentalni gabariti Ilice koja nedvojbeno jest gradsko središte. Pitanje koje postavljamo glasi što to središte jest, tko i što ga, i na koji način stvara?
Studenti i studentice sudjeluju u projektu kroz niz umjetničkih radionica koje vode njihovi tek neznatno stariji kolege i kolegice, alumni Akademije likovnih umjetnosti, danas već afirmirani umjetnici i umjetnice na domaćoj i međunarodnoj umjetničkoj sceni. To su Ana Mušćet, Vanja Babić, Jason Mulhausen, Hrvoslava Brkušić, Ivana Pipal, Luana Lojić, Stella Leboš, te povjesničarka umjetnosti i izvedbena umjetnica Josipa Bubaš. Radovi koncipirani tijekom tih radionica predstavljaju se u praznim iličkim lokalima i njihovim izlozima, te u otvorenim javnim prostorima. Uz to, u realizaciji projekta sudjeluju gosti iz Francuske, profesori i studenti s Institute Supérieur des Beaux Arts iz Besançona s kojim Akademija likovnih umjetnosti već nekoliko godina surađuje. Profesor Philippe-Terrier Hermann prikazat će svoj novi film, odnosno dvokanalnu videoinstalaciju La Possibilité d’un rêve, des hommes en trop, une île, a profesorica Stephanie Jamet održat će predavanje kojim će predstaviti obrazovne projekte u čijem se fokusu nalazi umjetnik kao odgovorni građanin. Studenti Alexandra Guffroy i Ronan Querrec govorit će o procesu nastanka filma Je ne suis pas superstitieuse mais je crois aux signes snimanog i na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2016. u sklopu njihovog umjetničko-istraživačkog projekta Simplon Express – Revenir à Zagreb.
Radionica 1
Voditeljice: Kolektiv Ljubavnice
Luana Lojić, Hrvoslava Brkušić, Ivana Pipal, Stela Leboš
Teme radionice:
– kolektivni rad i mijena medija
– suradništvo u umjetničkom radu (kako surađivati sa stručnjacima iz drugih područja
i kako ga uobličiti u interdisciplinarni rad)
– umjetnost kao hibridna forma
Radionica bezvremenskog prostora
M.S. Merwin:
Exercise
First forget what time it is
for an hour
do it regularly every day
then forget what day of the week it is
do this regularly for a week
then forget what country you are in
and practice doing it in company
for a week
then do them together
for a week
with as few breaks as possible
(…)
Krećemo od pjesme/vježbe M.S. Merwina, koju predlažemo polaznicima da sami isprobaju prije radionice. Tjedan dana druženja ćemo iskoristiti za razvijanje ideje o prostoru bez vremena, kroz izlete na neke nesvakodnevne lokacije i kroz iskustvo isprobavanja alternativnih vježbi u grupi. Materijale i ideje ćemo sakupiti iz procesa i suradnje u grupi, isprobati i razgovarati o metodama i radu u kolektivu, te osmisliti zajednički umjetnički rad u prostoru. Cilj radionice je osvijestiti mogućnosti i doživjeti iskustvo kolektivnog rada, koji koncept individualnog autorstva stavlja u drugi plan.
Prijave na adresu: sfljubavnice@gmail.com
Radionica 2
Voditelji: Vanja Babić i Jason Mulhausen
Radionica se zasniva na Teoriji Dérivea (http://www.bopsecrets.org/SI/2.derive.htm).
Jedna ili više osoba tijekom određenog razdoblja napušta svoje uobičajene odnose, radne aktivnosti i načine korištenja slobodnog vremena, i prepušta se izazovima terena na kojemu se nalazi i susretima koji se tu događaju. Pritom razvija drugačiji način promatranja čime izgrađuje novu svijest o urbanom krajoliku. Radionica se ostvaruje kroz razne zadatke i upute, primjenom medija fotografije, videa, zvuka, teksta, crteža, te kroz skupljanje pronađenih predmeta i društvenu interakciju. Skupljeni materijali će se uobličiti i izložili u sklopu projekta Ilica – Q’ Art u interijerima praznih iličkih lokala i u njihovim izlozima.
Prijave na adresu: vanjinmejl@gmail.com
Radionica 3
Voditeljica: Ana Mušćet
LWC Follow me
LWF Will you lead?
LWG Will you follow?
LWJ Shall I follow?
LWK I will follow
LWC Follow me
LWF Will you lead?
…
Hannah Weiner, iz zbirke Code Poems
Kako i na koji način instrumentalizirati stvari, objekte, kako odgovoriti na njihove nijeme molbe da im se razbije jednodimenzijalnost svakodnevice i da ih se oslobodi u prostoru u kojem će se dogoditi uzbudljiva činjenica konkretnosti? Gdje se krije moć? Čije je ona vlasništvo? “Ono što moć čini održivom, što je čini prihvatljivom, jest jednostavno činjenica da nas ona ne samo pritišće, već i da presijeca i proizvodi stvari i užitak, oblikuje znanje, proizvodi diskurz.” Ovom izjavom Foucault odbacuje represivnu hipotezu i zaključuje da je moć upravo odnos sila; odnosno svih uključenih proizvoditelja istinitog kao istinitog.
Radionice će se realizirati kroz rad u grupama na zajednički odabranim temama.
Postavljanje tema, razvijanje rada, istraživanje, izvode se u skupini, dok se radovi/projekti mogu samostalno odabrati (opcija).
Kreativni rad premješta se u zapušteni centar Grada, prostore kojima je revitalizacija tek planirana. Rezultati radionica prezentirat će se u ponuđenim prostorima u obliku predavanja, izvedbi, izložbi ili projekcija.
Prijave na adresu: muscet3@gmail.com
Radionica 4
Voditeljica: Josipa Bubaš
Tijelo prostora / Prostor tijela
Radionica polazi od individualnog iskustva prostora i naglašava isprepletenost i preklapanja društvenog/javnog i osobnog/privatnog u kreativnom procesu. Pozicioniranjem tijela/pokreta u prostoru, te uzimajući u obzir njegove društvene i fizičke konotacije i puninu perceptivnog aparata (taktilno, olfaktivno, auditivno, vizualno) kao polazišnu točku imaginacije, polaznici uz vodstvo mentorice stvaraju kratke izvedbene forme ovisno o vlastitim interesima.
Prijave na adresu: josipabubas@gmail.com
