“Samo mijena vječna jest”, stara je poznata izreka I istina koju živimo svi. Ljudi, životinje, gradovi, priroda, jednom riječju – zajednica.
Ponekad promjena donosi boljitak, a ponekad je ona njena vrsta koja se naziva “razvojem” ta koja učini štetu. Svima. Zajednici.
U razvoju grada Zagreba Ilica ima posebnu važnost. Toj nekadašnjoj “žili kucavici” grada razvoj potrošačke kulture I virusa “šopingholičarstva” nanio je ogromnu štetu. Zatvoreni su brojni mali obiteljski obrti, a prostori koje su nastanjivale “trgovine s pričom i dušom”, ispražnjeni su I prepušteni propadanju koje zub vremena neminovno donosi.
Na rubovima grada izgradile su se “šopingholičarske meke”, hale s blještavim izlozima i (is)praznim sadržajima kreiranim po “copy paste” principu shodno diktaturi praćenja trendova. Vođeni parolom “tamo imam sve na jednom mjestu”, ali I tužnom činjenicom da su iz centra grada I njegove najduže ulice – Ilice, dućani I sav ostali sadržaj uglavnom odselili, građani su u velikom broju prvotno počeli iz centra odlaziti u šoping, a s vremenom ga I u potpunosti napuštati, tj. iseljavati.
Promjene u turističkim trendovima I galopirajući rast ponude privatnog smještaja u centru grada, iseljavanju je samo dodatno doprinio. Te, već se neko vrijeme pokazuje, negativne posljedice razvoja utjecale su I na Sljeme, koje je također snažno orijentirano na Ilicu I povezano s njom.
Ako se čovjek otuđi od prirode, otuđio se I od sebe samog. A to I takvo otuđenje obično ide u paketu s nebrigom I posljedično – devastacijom.
Svjesni svih tih negativnih činjenica I učinaka na Ilicu koju će svaki turistički vodič prestaviti turistu kao najvažniju zagrebačku ulicu (iako se prema njoj baš tako Zagreb I Zagrepčani ne odnose), inicijatori projekta, umjetnici I kreativci te ljudi koji su u dosadašnjem radu ostavili snažan kako umjetnički, tako I poduzetnički kreativni pečat u svom gradu, Aleksandar Battista Ilić I Ivana Nikolić Popović odlučili su u umjetničkom konceptu projekta naglasak staviti na održivost, nadovezujući svoje koncepte I promišljanja na 17 načela održivog razvoja koje je artikulirao UNDP.
Ponekad promjena donosi boljitak, a ponekad je ona njena vrsta koja se naziva “razvojem” ta koja učini štetu. Svima. Zajednici.
U razvoju grada Zagreba Ilica ima posebnu važnost. Toj nekadašnjoj “žili kucavici” grada razvoj potrošačke kulture I virusa “šopingholičarstva” nanio je ogromnu štetu. Zatvoreni su brojni mali obiteljski obrti, a prostori koje su nastanjivale “trgovine s pričom i dušom”, ispražnjeni su I prepušteni propadanju koje zub vremena neminovno donosi.
Na rubovima grada izgradile su se “šopingholičarske meke”, hale s blještavim izlozima i (is)praznim sadržajima kreiranim po “copy paste” principu shodno diktaturi praćenja trendova. Vođeni parolom “tamo imam sve na jednom mjestu”, ali I tužnom činjenicom da su iz centra grada I njegove najduže ulice – Ilice, dućani I sav ostali sadržaj uglavnom odselili, građani su u velikom broju prvotno počeli iz centra odlaziti u šoping, a s vremenom ga I u potpunosti napuštati, tj. iseljavati.
Promjene u turističkim trendovima I galopirajući rast ponude privatnog smještaja u centru grada, iseljavanju je samo dodatno doprinio. Te, već se neko vrijeme pokazuje, negativne posljedice razvoja utjecale su I na Sljeme, koje je također snažno orijentirano na Ilicu I povezano s njom.
Ako se čovjek otuđi od prirode, otuđio se I od sebe samog. A to I takvo otuđenje obično ide u paketu s nebrigom I posljedično – devastacijom.
Svjesni svih tih negativnih činjenica I učinaka na Ilicu koju će svaki turistički vodič prestaviti turistu kao najvažniju zagrebačku ulicu (iako se prema njoj baš tako Zagreb I Zagrepčani ne odnose), inicijatori projekta, umjetnici I kreativci te ljudi koji su u dosadašnjem radu ostavili snažan kako umjetnički, tako I poduzetnički kreativni pečat u svom gradu, Aleksandar Battista Ilić I Ivana Nikolić Popović odlučili su u umjetničkom konceptu projekta naglasak staviti na održivost, nadovezujući svoje koncepte I promišljanja na 17 načela održivog razvoja koje je artikulirao UNDP.